Barun Franjo Trenk – neobična priča

Ovaj vojnik i avanturist, rođen u talijanskoj Kalabriji 1711. pripadnik je obitelji Trenk, potomaka stare pruske obitelji. Obitelj, na čelu s ocem Ivanom, se doseljava na područje, Vojne krajne, granice austrijskog carstva s Turskom, na području današnje Hrvatske. 1723. Otac Ivan postaje zapovjednik brodske tvrđave u izgradnji a mali Franjo se sa majkom  smješta u obližnju Mađarsku. Djetinjstvo mu je obilježeno brojnim nepodopšinama (koje uključuju slučajno samoranjavanje vatrenim oružjem, dvoboje i tuče) te iako se ističe u učenju već se jasno vidi da će se razviti u neobuzdani karakter.  Nakon smrti jednog od dvojce braće i majke, s drugim bratom se doseljava u Brod, u tvrđavu pod zapovjedništvom svog oca, gdje mu svojim ponašanjem nastavlja zadavati glavobolju.

1727. se pridružuje vojsci kao barjaktar u regimenti očevog prijatelja Nikole Palffyja. Pošto nastavlja izazivati dvoboje i zavoditi mjesne djevojke, otac ga povlaći iz službe na obiteljsko imanje, a kasnije ga ženi Josephinom Tiller, kčerkom upravitelja Petrovaradinske utvrde.

1732. Franjin otac biva smijenjen s položaja zapovjednika Brodske tvrđave, zbog pronevjere i odlazi po zapovjedi na službu u Bavarsku. Franjo ostaje na obiteljskom imanju i okuplja družinu od 20 momaka, pandura, jezgro svoje buduće  pukovnije. Nakon što mu dijete i supruga umiru od kuge, prijavljuje se u rusku vojsku u ratu protiv turaka, no zbog nepoštivanja naredbi bude osuđen na smrt. Strogoj presudi je pridonjelo što je bio ljubavnik supruge predsjedatelja suda, grofa Romjancova.  Izveden je pred streljački vod 1740. i pomilovan u zadnji čas. Provodi 6 mjeseci na prisilnom radu na kijevskoj utvrdi a onda je protjeran iz rusije (na ruskoj-poljskoj granici mu oduzimaju svu imovinu uključujući i dvije prilježnice, turkinju Mauricu i židovkinju Rebeku).

Nakon dolaska Marije Terezije na vlas, Austrija se nalazi u ratu pa barun trenk nudi da skupi i opremi u slavoniji 1000 pandura, vičnih borbi zahvaljujući ratu s turcima,  i stavi ih u službu dvoru, što je prihvaćeno. 

Tako nastaju poznati Slavonski Panduri, stasiti momci, opremljeni dugačkom puškom, s 4 pištolja za pojasom i kratkim mačem, na prvi pogled slični turskim vojnicima. Zaštitni znak im je crveni plašt s kapuljačom. Četi je pridodao i vojnu glazbu, jednu od prvih u Europi. Prije napuštanja Slavonije, uhvatio je skupino od 300 hajduka koji su terorizirali slavonska sela i prisilio ih da se pridruže njegovim pandurima.  Ova postrojba, koja službeno nije bila dio regularne austrijske vojske, proslavila se na brojnim europskim ratištima, obavljajući često najteže ratne zadaće i pri tome  ulijavajući strah u kosti neprijateljima. Tijekom tog vojevanja, barun Trenk je često bio ranjavan. 

U jesen 1745. austrijska vojska doživljava poraz a Bečom se šire glasine da je krivac Trenk (navodno je pustio zarobljenog pruskog kralja Fridricha II). Na vojnom sudu su iskrsle i optužbe za pronevjere, neposluh i bludničenje. Carica Marija terezija ga dekretom spašava od smrtne kazne i dobiva doživotnu robiju koju služi  u tvrđavi Spielberg kraj Brna u Češkoj do svoje smrti 1749. (u 39. godini života) Sahranjen je na tamošnjem groblu pokraj kapucinskog samostana.

Trenkova autobiografija je najčitanija knjiga tog stoljeća i prevedena je na sve svjetske jezike.  Godišnje njegov grob posjeti preko 70.000 ljudi.

podijelite članak